Praznik rada u Čileu
Čile obeležava Praznik rada 1. maja, na datum koji Zakon o radu proglašava Nacionalnim danom rada i državnim praznikom. Njegovo značenje usko je povezano s radničkim pokretima u zemlji i njihovim borbama za bolje uslove rada i života.[1][2]
Nepokretan datum u čileanskom zakonu
Čileanski Zakon o radu određuje 1. maj svake godine kao Nacionalni dan rada i proglašava ga državnim praznikom. Zakon propisuje i da su nedelje i zakonski praznici neradni dani, osim u delatnostima kojima je zakonom dozvoljen rad tih dana. Datum je zato utvrđen zakonom, umesto da se premešta radi stvaranja produženog vikenda.[1]
Za zaposlene u trgovini važi posebna pravna zaštita: 1. maj je obavezni dan odmora kog se zaposleni ne mogu odreći za većinu zaposlenih u trgovini. Direkcija za rad navodi izuzetke među kojima su zaposleni u restoranima, zabavnim objektima, na aerodromima, u kazinima, na benzinskim stanicama, u dežurnim apotekama i određenim prodavnicama na benzinskim stanicama. Zaposleni obuhvaćeni ovim pravilom ne mogu pristati da rade u zamenu za dodatnu zaradu.[3]
Čileanska Kongresna biblioteka beleži da je 1. maj proglašen zakonskim praznikom 1931. godine, za vreme vlade Karlosa Ibanjesa del Kampoa. Važeći Zakon o radu i dalje predstavlja pravni osnov za godišnje obeležavanje tog datuma.[1][4]
Istorija i značenje za radnike
Prvi maj se obeležava širom sveta u vezi sa zahtevima radnika i osmočasovnim radnim danom. Čileanska nacionalna biblioteka opisuje njegovo poreklo u radničkom pokretu i odluku Radničkog kongresa Druge internacionale u Parizu 1889. godine da se taj datum ustanovi u većini zemalja, u čast čikaških mučenika.[2]
U Čileu je 1. maj stekao značaj tokom borbi za bolje uslove rada i širu društvenu ulogu radnika. U prikazu ranih društvenih pokreta, Nacionalna biblioteka opisuje aktivizam u severnim rudarskim centrima, lukama i gradovima, koji su predvodili zanatlije i radnici uz podršku društava uzajamne pomoći. Beleži i radničke zahteve, uključujući nedeljni odmor, bolje stambene uslove za radnike i zaštitu od povreda na radu.[2]
Istorijski zapisi pokazuju da je ovaj dan postao važan povod za javna okupljanja. Nacionalna biblioteka navodi da su prvomajske demonstracije postajale sve popularnije i da je 1907. godine na ulice Santjaga izašlo više od 30,000 ljudi; njena arhiva beleži i obeležavanje Prvog maja u Valparaisu 1910. godine.[2][5]
Šta očekivati
Za zaposlene na koje se odnosi opšte pravilo za praznike, 1. maj je dan odmora, uz zakonski dozvoljene izuzetke. Zaposleni u trgovini imaju dodatnu zaštitu i podležu izuzecima za određene delatnosti koje navodi Direkcija za rad. Pravila se odnose na odmor zaposlenih; ona sama po sebi ne znače da svaka prodavnica mora biti zatvorena, pošto Direkcija navodi da vlasnik može lično da uslužuje kupce u sopstvenom objektu.[1][3]
Pre putovanja ili planiranja obaveza proverite obaveštenje odgovarajuće ustanove ili prevoznika za banke i javni prevoz. Izvori ne utvrđuju jedno jelo, porodični običaj ili regionalnu proslavu koja važi za Praznik rada, pa ne treba pretpostaviti da su običaji isti u celoj zemlji.[1][3]
Često postavljana pitanja
Kada se u Čileu obeležava Praznik rada?
Obeležava se svake godine 1. maja. Zakon o radu proglašava taj datum Nacionalnim danom rada i državnim praznikom.[1]
Da li zaposleni imaju slobodan dan za Praznik rada?
Da li prodavnice mogu da rade 1. maja?
Neke mogu. Većina zaposlenih u trgovini ima pravo na obavezni odmor, uz navedene izuzetke; vlasnik prodavnice može i lično da uslužuje kupce.[3]
Izvori i reference
Izvori korišćeni za Praznik rada u Čile:
- Ley Chile - dfl 1 (16-ene-2003) M. del Trabajo y Previsión Social; Subsecretaría del Trabajo- Biblioteca del Congreso Nacional de Chile
- DÍA INTERNACIONAL DE LOS TRABAJADORES- Memoria Chilena, Biblioteca Nacional de Chile
- ¿Cuáles son los días que de acuerdo a la ley son feriados obligatorios e irrenunciables para los trabajadores del comercio?- Dirección del Trabajo, Gobierno de Chile
- Efemérides del 1 de Mayo - Historia Política- Biblioteca del Congreso Nacional de Chile
- Primeros movimientos sociales chilenos (1890-1920)- Memoria Chilena, Biblioteca Nacional de Chile